Znanstveno u demografiji
Ponekad se u akademskim i znanstvenim krugovima, ali i šire u hrvatskom društvu, mogu čuti stavovi kojima se donekle podcjenjuje znanstvena vrijednost demografije. Demografi su oni pesimisti koji „nariču“ nad sudbinom izumirućeg naroda, a uglavnom se bave brojenjem rođenih i umrlih, te populacijskim politikama, posebno onima koje potiču više rađanja.
Mnogi imaju vlastito mišljenje o demografiji, o tome kakav treba biti „pravi“ demograf, koliko najmanje djece treba imati, što treba zagovarati u toj domeni, i nude subjektivna rješenja za „demografske probleme“. Općenito, u raspravi o demografskim temama, javnim diskursom u Hrvatskoj poprilično dominira pseudoznanstveni pristup koji ne slijedi znanstvene standarde u argumentaciji i iznošenju rigoroznih empirijskih dokaza, a često je pozivanje na autoritet pojedinca. Štoviše, u posljednje vrijeme svjedoci smo pojave mnogih „priučenih“ demografa iz različitih domena javnog djelovanja (znanstvenici, ali i ostali) koji nude svoja subjektivna rješenja bez iznošenja dokaza o onome što navode.
Isto tako, demografija je tema koja mnoge može uvesti i u žustre rasprave s obzirom na njihove političke preferencije i osobni svjetonazor. To nije nimalo iznenađujuće jer gotovo svi važni događaji u životima ljudi imaju demografske implikacije. Demografija se bavi najvažnijim događajima u našim životima, od rođenja, obrazovanja, selidbe, zaposlenja, veličine dohotka, do sklapanja partnerstva i braka, imanja djece, razvoda, umirovljenja, duljine života, bolesti i na koncu smrti. Stoga nikoga ne treba čuditi gotovo svakodnevna prisutnost raznih demografskih tema u medijima, kao ni njihova popularnost. Osim toga tematika demografskih promjena u žarištu je (nad)nacionalnih političkih debata, koje su se u posljednjem desetljeću intenzivirale.
Gdje su u svemu tome demografi – stručnjaci/znanstvenici kojima je demografija primarno područje stručnog i znanstvenoga interesa i koja je njihova uloga?
Demografija i demografske teme područje su u kojem kulturološki utjecaji mogu biti jaki, pa ne iznenađuje njihovo učestalo politiziranje. Demografske politike nerijetko su ideološki koncipirane, a imigracija i nizak natalitet povezuju se s gubitkom nacionalnog identiteta i izumiranjem nacije. Ni demografi nisu imuni na ideologiju. No dobar demograf, kao i svaki dobar znanstvenik, treba vjerovati u znanstvenu metodu i prihvatiti rezultate istraživanja i onda kada oni nisu u skladu s njegovim/njezinim osobnim svjetonazorom. Brojni demografski izazovi s kojima se Hrvatska suočava vrlo su složeni, a ni izbliza nemamo potpunu sliku o njihovim uzrocima i posljedicama.
Suočavanje s njima zahtijeva jaku znanstvenu podlogu i svakako bi bilo poželjno maksimalno izbjegavati ideološke preferencije u traženju rješenja, bez obzira na to s koje strane političkog spektra one dolaze. Društvene i ekonomske promjene koje su se dogodile tijekom procesa demografske tranzicije (prijelaza s visokih stopa mortaliteta i nataliteta na niske) ne mogu se „resetirati“ i vratiti na početno stanje. Nužna su istraživanja o suvremenim demografskim trendovima i procesima, koji se pak nikako ne događaju izolirano od društveno-ekonomskog razvoja, već su s njim značajno povezani. Moderna i napredna demografska istraživanja oslanjaju se na složene i stalno razvijajuće metode, modele i tehnike, te standardni demografski alati više nisu dovoljni u objašnjavanju društvenih promjena, kako na agregatnoj tako i na individualnoj razini.
Stoga otvorena rasprava temeljena na provjerenim znanstvenim dokazima bez subjektivnih ocjena, objavljivanje istraživačkih rezultata u (najboljim) međunarodnim publikacijama s rigoroznim recenzijama, međunarodne usporedbe i prezentacija svojih radova na najboljim međunarodnim demografskim konferencijama, te timski rad na kompetitivnim međunarodnim projektima čine poželjnu praksu koju bi domaći istraživači u polju demografije trebali slijediti u znatnoj većoj mjeri nego što su to dosada.
A što je s nositeljima i tvorcima javnih politika koje mogu djelovati na demografske trendove? Bilo bi dobro i korisno da se njihov rad u najvećoj mogućoj mjeri temelji na najboljim praksama, a da se politike koje donose što više oslanjaju na vjerodostojne znanstvene dokaze. U tom će slučaju njihov posao biti svrsishodniji, politike učinkovitije i troškovno efikasnije, takve da idu u korist građana i društva u cjelini. U mnogim europskim zemljama (a sve više i na nadnacionalnoj, EU-razini) među nositeljima političke vlasti prisutna je svijest o važnosti demografskih pitanja i promjena, i izdvajaju se značajna sredstva za stvaranje kompleksnih i inovativnih baza podataka za znanstvene i policy-oriented analize. Nadajmo se da će i Hrvatska slijediti te pozitivne primjere, jer će uz pomoć takvih instrumenata suočavanje s trenutačnim i budućim demografskim izazovima biti lakše i pronicljivije.