Population Europe, mreža vodećih europskih demografskih istraživačkih institucija, objavila je pregled politika (engl. Policy Brief) usmjerenih prema jednom od ključnih izazova Europe u 21. stoljeću – očuvanju i razvoju ruralnih krajeva. Dokument pod nazivom A Long-Term Vision for the Development of Rural Areas in Europe sadržava pregled relevantnih istraživačkih nalaza iz područja demografije koji će u značajnoj mjeri odrediti smjer u kojem će se europska ruralna područja kretati u narednom razdoblju.

Važno je napomenuti da europska ruralna područja nipošto nisu homogena. Dok pojedina ruralna područja Europe ne bilježe značajniji pad broja stanovnika, mnoga ruralna područja zemalja srednje i istočne Europe već su pola stoljeća suočena sa snažnim depopulacijskim procesima. Kada se tome pridodaju socioekonomski problemi i sve jači trendovi urbanizacije i centralizacije, nestanak cijelih ruralnih područja mogli bismo nazvati »novim normalnim«. Proces depopulacije vuče za sobom čitav niz povezanih procesa. Ruralna područja pogođena depopulacijom obilježena su nižim stopama nataliteta, većim udjelom muškog stanovništva uzrokovanim većom emigracijom žena (primarno zbog manjka poslova za žene), obrazovnim jazom između ruralnih i urbanih područja te velikim udjelom starijeg stanovništva. Iz navedenoga se lako može zaključiti da jedno univerzalno rješenje problema ne postoji te da se ti procesi ne mogu odjednom zaustaviti i preokrenuti. No valja istaknuti određene politike kojima se ti procesi pokušavaju usporiti.

Imigracijski tokovi iz zemalja srednje i istočne Europe zasigurno su pomogli nekim ruralnim područjima zapadne Europe da pronađu radnu snagu u djelatnostima kao što su poljoprivreda, šumarstvo, graditeljstvo ili zdravstvena skrb. Bez imigranata bilo bi nemoguće zadovoljiti tržišne potrebe za radnom snagom koje ruralna područja imaju. Tako se ostvaruju veća razina zaposlenosti, bolja iskorištenost resursa te više prikupljenih sredstava u obliku poreza neophodnih za razvoj lokalnih sredina. Ipak, valja istaknuti da uspješnost prilagodbe imigranata na život i rad u ruralnim područjima ovisi o mnoštvu čimbenika, a primarno o stavu i odnosu lokalne zajednice prema doseljenicima.

Međugeneracijske veze odrasle djece sa svojim roditeljima koji žive na selu također imaju važnu ulogu u zadržavanju ili povratku pojedinaca u ruralna područja. Također je važan osjećaj uključenosti pojedinaca u funkcioniranje lokalnih sredina. To znači da bi lokalne vlasti trebale osigurati mogućnost svim pojedincima, neovisno o dobi, da sudjeluju u procesu donošenja odluka neophodnih za razvoj svojih zajednica. S druge strane, fleksibilnost poslovnih aranžmana pojedinaca koji žive u ruralnim područjima i mogućnost što jednostavnijeg odlaska i dolaska na posao pokazale su se iznimno važnima za život pojedinaca u ruralnim područjima.

Potencijalno najvažniji čimbenik, koji predstavlja i najveći izazov ruralnih sredina, jest digitalizacija i osiguranje dostupnosti informacijskih i komunikacijskih tehnologija (ICT). Upotreba mobilnih uređaja i brzog interneta omogućuje pojedincima trenutni pristup informacijama, neovisno o geografskom položaju. Dakle, osiguranje približno sličnih tehnoloških uvjeta koje imaju urbane sredine može ruralna područja učiniti poželjnijim mjestima za rad i život.

Na temelju svega navedenoga moguće je sažeti nekoliko najvažnijih politika za tvorce politika:

  • ne postoji univerzalno rješenje za razvoj ruralnih područja – politike trebaju biti prilagođene specifičnim potrebama lokalnih sredina i njenih stanovnika;
  • neke su potrebe lokalnih sredina univerzalne, poput investicija u infrastrukturu (npr. osiguranje brzog interneta i kvalitetne mobilne mreže) i zdravstvene skrbi;
  • prisutnost žena u ruralnim krajevima neophodna je za razvoj tih sredina – ruralna područja trebaju osigurati mogućnost zapošljavanja, ali i većega društvenog angažmana žena (primjer je takvih politika i program »Zaželi« koji u Republici Hrvatskoj osigurava zapošljavanje više od 6000 žena koje se brinu o starijem stanovništvu);
  • valja obratiti pozornost na sklonost lokalnog stanovništva da prihvati stranu radnu snagu te uključivanje svih pojedinaca lokalne sredine u proces donošenja odluka relevantnih za tu zajednicu.

Koliko je pitanje opstojnosti ruralnih područja važno, dokazuje i sve veća zastupljenost te teme na dnevnom redu Europske unije. Ovdje treba naglasiti ulogu Dubravke Šuice, potpredsjednice Europske komisije i povjerenice za Demokraciju i demografiju, koja je kao jedan od ključnih zadataka u svojemu mandatu istaknula upravo rad na dugoročnoj viziji za ruralna područja. Kako je i sama napomenula u svojem nedavnom govoru od 1. lipnja 2020., utjecaj demografskih promjena neizbježan je, a cilj je Europske komisije pomoći regijama i ljudima koji prolaze kroz te promjene pružanjem infrastrukturne potpore i osiguranjem bolje kvalitete života.

Zaključno, nadamo se da će ovaj kratki pregled preporuka biti kvalitetna podloga za izradu Strategije ruralnog razvoja koju je potpredsjednica Europske komisije najavila za 2021. godinu. Ona bi uz osnovni problem depopulacije trebala obuhvatiti čitavu lepezu izazova s kojima se ruralna područja diljem Europske unije suočavaju.