Irska se često na javnoj sceni navodi kao primjer koji Hrvatska treba slijediti jer je nakon demografskog sloma doživjela populacijski bum. Ono što se u javnosti pogrešno shvaća jest teza da Irska svoj populacijski bum od 1960. do danas zahvaljuje svojoj dijaspori (koja je brojem i dvadeset puta veća nego naša). Podaci to demantiraju. Taj demografski slom Irskoj se dogodio zbog poznate Velike gladi još u 19. stoljeću, kada se populacija zbog iznimno visokog mortaliteta i emigracije prepolovila sa 6,5 milijuna 1840. na 3,2 milijuna 1900. U većem dijelu 20. stoljeća Irska je bila zemlja iz koje se više iseljavalo nego u nju useljavalo. Godine 1960. Irska je imala 2,8 milijuna stanovnika, a danas ih ima 4,8 milijuna. Tome rastu uvjerljivo je pridonio pozitivni prirodni prirast s 1,8 milijuna (oko 90%), dok su neto migracije rastu populacije pridonijele sa zanemarivih 190.000 (oko 10%). Dakle Irska je vrlo rijetki primjer zemlje s jednom od najviših stopa fertiliteta među razvijenim zemljama, a istovremeno je bila zemlja velike emigracije. Irkinje su u 1960-ima rađale u prosjeku četvero djece, što je dvostruko više nego žene u Hrvatskoj u isto vrijeme. Tako visoke stope fertiliteta, koje su bile iznad troje djece sve do početka 1980-ih, demografi ponajprije objašnjavaju jakim utjecajem Katoličke crkve u irskom društvu, vrlo tradicionalnim stavovima o reprodukciji, zabranom pobačaja i zabranama/ograničavanjem upotrebe modernih kontracepcijskih sredstava. Ipak, u novije vrijeme stopa fertiliteta u Irskoj pala je na razine slične ostalim zapadnoeuropskim zemljama. Što se tiče migracije, tijekom povijesti bile su pod snažnim utjecajem ekonomskih ciklusa, tako da je u razdoblju jake ekonomske ekspanzije neto migracija bila pozitivna, i danas u Irskoj živi više od pola milijuna stranaca.

Osnovni demografski trendovi u Irskoj, 1960. – 2017.

Izvor: Eurostat

Totalna stopa fertiliteta (TFR) u Irskoj, 1960. – 2016.

Izvor: Eurostat

fb-share-icon
Tweet