Djeca „inozemci“ u Hrvatskoj
Potaknuti studiranjem određenog broja studenata na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu koji su rođeni u Njemačkoj, odlučili smo pobliže istražiti fenomen tzv. djece „inozemaca“ u Hrvatskoj. Naime, registracija glavnih vitalnih demografskih događaja (rađanja i umiranja) od 1998. vrši se za stanovništvo koje u Hrvatskoj ima uobičajeno mjesto stanovanja. Državni zavod za statistiku (DZS) uobičajenim mjestom stanovanja smatra „ono mjesto gdje osoba provodi većinu svoga dnevnog vremena bez obzira na kratkotrajnu odsutnost iz tog mjesta (npr. zbog odlaska na odmor, putovanje, liječenje, u posjet i sl.)“. Neki bi rekli da je to ono mjesto gdje se nalazi krevet u kojem spavate.
Sve do kraja 1997. godine, a započeto već sredinom 1960-ih u vrijeme gastarbajterskoga migracijskog vala, vitalni događaji nemalog broja hrvatskih državljana koji u Hrvatskoj nisu imali uobičajeno mjesto stanovanja već su živjeli u inozemstvu, evidentirani su u hrvatskoj vitalnoj statistici. Premda je u domaćoj demografskoj literaturi to dobro poznato, mnoge zbunjuje „dvostruko računanje“ jer npr. živorođenu djecu hrvatskih državljana u Njemačkoj zabilježile su i hrvatska i njemačka statistika, a svako dijete ipak treba „dodijeliti“ samo jednoj zemlji. Kako bismo vidjeli koliko je djece rođene u inozemstvu i ostalo u inozemstvu, a koliko se vratilo u Hrvatsku, pogledajmo što kažu brojke iz dolje prikazanih tablica. U odabranom razdoblju (1991. – 1997.) u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj rađalo se najviše hrvatskih „inozemnih“ beba (19.878 ili 77% od svih živorođenih u inozemstvu u tom razdoblju), a Popis 2011. pokazao je da se vratilo nešto manje od pola (47%). Iz Njemačke se vratilo 65%, iz Austrije 17% a iz Švicarske 32% tamo rođene djece. Razloge zbog kojih se iz Njemačke vratilo znatno više djece nego iz Austrije možemo, među ostalim, tražiti i u činjenici da su zakonski propisi oko povratka izbjeglica u Njemačkoj bili stroži.
Budući da nije moguće spojiti individualne popisne podatke s vitalnima, ne možemo biti sasvim sigurni da su sva djeca rođena od 1991. do 1997. u inozemstvu i zatim popisana 2011. ista ta djeca koje je zabilježila hrvatska vitalna statistika, no vjerojatno je da velika većina jest. Ako nisu, onda su to djeca drugih hrvatskih državljana (npr. Hrvata iz BiH koji su bili izbjeglice u Njemačkoj 1990-ih) jer stranaca u dobi od 14 do 20 godina u Hrvatskoj ima zanemariv broj. Istovremeno, utjecaj mortaliteta na ove izračune je minimalan.
Ove brojke pokazuju da nije ispravno svu „hrvatsku“ djecu rođenu u inozemstvu, a koju je hrvatska demografska statistika (preko prijave rođenja te djece hrvatskim matičnim uredima) pribrajala ukupnom broju živorođenih, tretirati kao da su tamo ostala i kao da se nikad nisu vratila. Grube procjene za sve zemlje (podaci nisu prikazani ovdje) pokazuju da se barem 50 % te djece ipak vratilo u Hrvatsku.