Totalna stopa fertiliteta
U javnom prostoru i medijima, u brojnim demografskim i drugim publikacijama, jedan se pokazatelj fertiliteta dosta često upotrebljava. U hrvatskoj demografskoj literaturi uvriježen je izraz totalna stopa fertiliteta (TFR). TFR je najprikladnija mjera kod usporedbe razine rodnosti među različitim područjima jer ne ovisi o dobnoj strukturi populacije. Stopa je standardizirana prema dobi, tj. nebitno je ima li na nekom području više žena u reproduktivnoj dobi, a u drugom manje. No njezino je tumačenje čak i među stručnjacima nerijetko pogrešno.
Totalna stopa fertiliteta (engl. total fertility rate – TFR), pojednostavljeno rečeno, prosječni je broj djece koju će žena roditi ako preživi svoje reproduktivne godine (za izračune u statističke svrhe reproduktivna dob najčešće počinje s 15, a završava s 49 godina) i ako se razina rađanja po dobi ne mijenja tijekom vremena. Ona nas dakle informira o broju živorođene djece koju će žena imati tijekom svojega reproduktivnog razdoblja ako bude „rađala“ isto kao i prosjek svih žena u godini za koju se TFR računa.
Zove se totalna ili ukupna stopa fertiliteta jer se računa kao zbroj specifičnih stopa fertiliteta za svaku dob ili dobnu grupu u ženskome reproduktivnom razdoblju.
Specifične stope fertiliteta prema dobi računaju se kao omjer broja živorođene djece koje su rodile žene dobi x (to je u brojniku razlomka) i broja svih žena dobi x (u nazivnik ulaze sve žene, one koje su rodile i one koje nisu).
TFR se zove periodska stopa jer se redovito računa za periode, najčešće kalendarske godine. Ta je stopa jedna hipotetska mjera (zato smo u definiciji upotrijebili veznik „ako“, koji je pokazatelj nekog uvjeta koji se treba ostvariti) koja pretpostavlja da se specifične stope fertiliteta prema dobi ne mijenjaju. To je prilično nerealna pretpostavka jer smo svjedoci kako je prosječna dob pri porodu (posebno pri prvom porodu) u stalnom porastu, tj. žene pomiču (prva) rađanja za sve kasniju dob. To dovodi do podcjenjivanja vrijednosti periodske stope fertiliteta, tj. broj djece koju će generacije žena koje su sada u reproduktivnoj dobi roditi bit će u prosjeku veći nego što tekuća statistika to bilježi. Kako odgoda rađanja može dovesti do podcjenjivanja periodskog TFR-a pokazuje i ovaj ilustrativni primjer: kad bi sve žene u reproduktivnoj dobi odlučile odgoditi rađanja za jednu godinu TFR bi bio nula.
Jedan od razloga popularnosti ovog pokazatelja jest jednostavna (barem u općem kontekstu) interpretacija u usporedbi s nekim drugim mjerama rodnosti. Tako primjerice svatko koga zanima koliki je fertilitet na nekom području može protumačiti da TFR s prosječnom vrijednosti 2 (dvoje djece po ženi) znači da u tom slučaju svaki par roditelja ima zamjenu u sljedećoj generaciji (za tridesetak godina).
Zašto se u javnosti i literaturi često spominje broj od 2,1 djeteta kao zamjenska razina fertiliteta?
Hipotetski, žena – da bi zamijenila sebe u sljedećoj generaciji – treba roditi jednu djevojčicu, koja pak treba dovoljno dugo poživjeti da bi i ona rodila žensko dijete i tako dalje u narednim generacijama. To vrijedi za populaciju u kojoj nema vanjske migracije. No TFR uzima u obzir i mušku djecu, pa svaki par roditelja treba imati prosječno dvoje djece da bi oni zamijenili svoje roditelje u narednoj generaciji. TFR od dvoje djece po ženi bio bi dovoljan da se rađa isti broj muške i ženske djece i da sve djevojčice požive do kraja svojega reproduktivnog razdoblja. Zašto onda TFR od 2 nije dovoljna zamjenska razina fertiliteta, već mora biti nešto veća? Dva su razloga za to: jer se u većini zemalja rađa oko 5% (biološka zakonitost koja još nije sasvim objašnjena) više muške nego ženske djece (a žene su te koje rađaju, ne muškarci) i jer u većini razvijenih zemalja još uvijek jedan mali udio žena ne doživi svoj 50. rođendan.
Fertilitet se u demografskoj analizi može promatrati i iz druge perspektive, kohortne.
Kohortna analiza fertiliteta podrazumijeva longitudinalni pristup i računanje različitih pokazatelja za kohorte (generacije) žena koje su završile fertilno razdoblje ili su blizu njegova kraja. Kohortna stopa fertiliteta (engl. cohort fertility rate – CFR) pokazatelj je konačnoga prosječnog broja živorođene djece i stvarni je pokazatelj razine rodnosti u nekoj zemlji. Npr. žene u Hrvatskoj rođene 1965. završile su svoje reproduktivno razdoblje i rodile su u prosjeku (CFR) 1,95 djece. Razlog zašto se TFR puno više upotrebljava jest taj što za izračun CFR-a trebamo dosta dugo čekati, da žena napuni 50. godinu, ili barem da uđe u svoje četrdesete.
Temeljna razlika između ova dva pristupa analizi fertiliteta dolazi do izražaja kod izračuna različitih pokazatelja fertiliteta i njihove interpretacije. Odgoda rađanja za sve kasnije godine života glavni je demografski čimbenik koji djeluje na periodske stope fertiliteta, i sve dok se ta „odgoda“ jednom ne zaustavi, ne možemo periodske stope smatrati dobrim „zamjenama“ za kohortne stope završenog fertiliteta, koje su zapravo jedine prikladne mjere fertiliteta, tj. prosječnog broja djece koju rodi žena tijekom svojeg života. Trenutačnu razinu periodskog TFR-a u Hrvatskoj od oko 1,4 djeteta ne mora doživjeti nijedna generacija žena koja je sada u svojem reproduktivnom razdoblju. Štoviše, vrlo je izgledna viša razina konačnog fertiliteta (CFR) za od 0,2 do 0,4 djeteta, ovisno o pojedinačnoj generaciji.
Iz ovog teksta naučili smo da TFR nije „prosječni broj djece“ koju će žene stvarno roditi, da je pod velikim utjecajem promjene dobi rađanja i da bismo trebali prestati upotrebljavati TFR kao jedini pokazatelj fertiliteta. Prilično je sigurno da će konačni fertilitet (CFR) u Hrvatskoj u uvjetima kada se i dalje odgađa rađanje prvog djeteta biti viši nego što to trenutačne statistike pokazuju.
