Početkom godine su dva ugledna ekonomska tjednika, The Economist („France’s high fertility rate has begun to slide“) i Financial Times („Declining fertility rates dent Macron’s ‘France is back’ mantra“), objavila članke o padu stope fertiliteta u Francuskoj. U njima, između ostaloga, stoji da su relativno visoke stope fertiliteta francuskih žena dugo bile izvor nacionalnog ponosa, pa su podaci o padu sigurno razlog za zabrinutost. Bivši francuski ministar financija visoku stopu nezaposlenosti od preko 9% nazvao je cijenom koju treba platiti za jači dugoročni ekonomski rast. Smatrao je kako će neke druge zemlje s niskom stopom nezaposlenosti, a opadajućom stopom nataliteta (poput Njemačke) imati velikih problema u financiranju budućih mirovina.

Unatoč mjerama koje francuska vlada provodi kako bi održala (u europskim uvjetima) visoke stope fertiliteta, nedavno je Nacionalni statistički institut (Insee) objavio da se broj francuskih beba rođenih 2017. smanjio već treću godinu zaredom. Uz blagi porast broja umrlih, jaz između broja živorođenih i broja umrlih (prirodni prirast) pao je na najnižu točku od pedesetih godina prošlog stoljeća. Stopa fertiliteta prošle je godine pala na 1,88 djece po fertilnoj ženi, u odnosu na 1,92 u 2016. godini i 2,0 koliko je iznosila u 2014. Unatoč tome Francuska je i dalje zemlja s jednom od najviših stopa fertiliteta u Europi, a prate je Irska, Švedska i UK. Najniže stope fertiliteta bilježe Španjolska, Portugal, Grčka i Italija.

Francuska godišnje izdvaja oko 2,5 posto svog bruto domaćeg proizvoda (BDP) na olakšice usmjerene maloj djeci i majkama. Takva je politika, nepromijenjena već desetljeće, prema podacima Eurostata nešto viša od prosjeka EU-a. Kada se uključe ostale mjere i porezne olakšice, taj postotak penje se na 4% BDP-a. Majke koje su u radnom odnosu i koje rađaju imaju brojne povlastice. Uz rodiljne dopuste koji traju 26 tjedana, imaju i dadilje koje su zaposlene na puno radno vrijeme te značajne porezne olakšice na kraju godine, ali i partnere koji im pomažu oko podizanja djece.

Ipak, promjena politike pod bivšim predsjednikom Françoisom Hollandeom vrlo je vjerojatno nagovještaj daljnjeg pada fertiliteta. Hollande je pod pritiskom smanjenja deficita ukinuo fiksne dječje doplatke na temelju broja djece – nešto što je Francuska imala već desetljećima i što je bio jedan od stupova francuskoga poslijeratnog rasta broja novorođenih. Iako ušteda od četiristo do osamsto milijuna eura čini samo mali dio iznosa od osamdeset milijardi eura koji se izdvaja za obiteljsku politiku, prednost takve politike jest stvaranje osjećaja solidarnosti jer je prekinut sustav koji je na jednak način favorizirao sve društvene slojeve, i bogate i siromašne. S druge strane, teret smanjenja troškova takve politike snosi srednji društveni sloj te zbog toga postoji opasnost da obitelji iz tih slojeva počnu osjećati nezadovoljstvo.

Gledano s političke strane, može se zaključiti kako su promjena politike, u kombinaciji s nedostatkom ambicioznih mjera za obitelj te nedavna gospodarska kriza glavni razlog padajućeg trenda u stopama fertiliteta u Francuskoj.

Ako isključimo političke razloge, najbolje objašnjenje pada stopa fertiliteta jest činjenica da Francuskinje, poput drugih žena u Europi, odgađaju rađanje djece za kasniju dob. Ako se u obzir uzmu sva rađanja, prosječna starost majke pri porodu porasla je za jednu godinu u posljednjem desetljeću te iznosi više od 30 godina. Broj rađanja u dobi od 25 do 29 godina pao je s 13,4 promila 2000. na 11,2 promila prošle godine. Tinejdžerske trudnoće također su pale. Jedino neznatno povećanje stope fertiliteta bilo je ono u dobi od 40 do 49 godina.

Postoji mogućnost da će u narednim godinama „starije“ majke biti te koje će nadoknaditi nedavni pad stope fertiliteta. Ako Francuska uspije oživiti „instinkt za reprodukcijom“, do sredine ovog stoljeća, tj. do 2050-ih, mogla bi preteći Njemačku te postati najmnogoljudnija država u Europskoj uniji.